Doktorski studij Mediji i komunikacija utemeljen je na Salzburškim načelima (2005.), odnosno Salzburg II preporukama kojima se nastoji istaknuti specifičnosti doktorske izobrazbe u Europskom istraživačkom prostoru, te u Europskom prostoru visokog obrazovanja.
U nastojanju da se studijski program Doktorskog studija Mediji i komunikacija što je moguće više približi suvremenim tijekovima doktorske izobrazbe u europskom istraživačkom prostoru, u program se nastojalo implementirati sljedeće važne elemente: unapređivanje znanja kroz izvorno istraživanje; naglasak uloge mentorstva; inzistiranje na transformaciji doktoranada u aktivnu, kritičnu masu; naglasak na interdisciplinarnosti; povećanje mobilnosti, i sl.
Istraživanja u području medija i komunikacije, potpomognuta napretkom informacijskih tehnologija, razvijaju se iznimnom brzinom kako u teorijskom, tako i u metodološkom smislu. Ove promijene izravno utječu ne samo na inovacije koje zahvaćaju znanstveno-istraživački kontekst, nego potenciraju različitost društvenih i kulturnih procesa na globalnoj razini. Doktorski studij utemeljen na suvremenim tijekovima u promišljanju informacijsko-komunikacijskih znanosti usmjeren je prema obrazovanju istraživača na način da ispunjavaju zahtjeve tržišta rada te pridonose stvaranju novih i relevantnih znanja koje će moći primjenjivati u profesionalnom okruženju.
Doktorski studij Mediji i komunikacija situiran je u informacijsko-komunikacijsko polje društvenih znanosti s naglašenom interdisciplinarnom komponentom koja se s jedne strane proteže prema humanističkim znanostima, a s druge prema tehničkim znanostima i umjetničkim područjima.
Razina kvalifikacije koja se stječe u okviru programa doktorskoga studiranja je razina 8.2. prema Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (HKO), koje se odnose na kreiranje i vrednovanje novih činjenica u dijelu područja znanstvenih istraživanja što dovodi do pomicanja granica znanja. Također, doktorandi razvijaju socijalne vještine te samostalnost i odgovornost u radu.
Specifične i generičke vještine za koje se očekuje da će ih doktorand završetkom doktorskoga studija i izradom doktorske disertacije razviti jesu:
1: kritički prikuplja informacije (pretraživanje literature, kritičko čitanje i otkrivanje pristranosti, vještine intervjuiranja)
2: planira vođenje projekata (izrada nacrta znanstvenih istraživanja, organizacija provođenja istraživanja, pravovremeno otkrivanje potencijalnih problema, utvrđivanje potrebnih sredstava, vođenje istraživačkoga tima)
3: primjenjuje statističke pakete u svrhu provođenja statističke analize podataka (sposobnost izvođenja zaključaka na temelju kvalitativnih i kvantitativnih podataka)
4: primjenjuje znanstvene metode (znanstvene metodologije) istraživanja u samostalnom istraživačkom radu
5: dizajnira i implementira nove teorijske paradigme utemeljene na znanstvenim postignućima unutar područja istraživanja
6: posjeduje vještine akademskog pisanja i izvještavanja (govorne vještine i vještine slušanja, sposobnost prikaza podataka i nalaza nestručnoj publici)
7: poštuje etička i profesionalna načela prilikom znanstveno-istraživačkog i stručnog djelovanja
8: osviještenost prema društvenoj odgovornosti za uspješnost provođenja istraživanja, za društvenu korisnost rezultata istraživanja te za moguće društvene posljedice
9: organizacijske kompetencije znanstvene i profesionalne učinkovitosti
10: organizacijske vještine upravljanja sobom i vremenom te građenja karijere.